Jedan od temeljnih elemenata ostvarivanja inkluzivnosti jeste pristupačnost. Pristupačnost je važna za sve, a posebno za osobe s invaliditetom. Ona je direktno povezana sa preprekama, jer preveniranje, odnosno njihovo otklanjanje osigurava pristupačnost. Pristupačnost je širok pojam koji obuhvata mogućnost da sve osobe nesmetano koriste prostore, objekte, proizvode, programe, usluge i slično. Ukoliko se posmatra u odnosu na osobe s invaliditetom, onda pristupačnost podrazumijeva sve što osobama s invaliditetom omogućava samostalno življenje i sudjelovanje u svim aspektima života, na jednakoj osnovi kao i drugima. U Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom član 9. tretira pitanje pristupačnosti:
Te mjere, koje uključuju identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupačnosti, odnose se, između ostalog na: (a) građevine, puteve, prijevoz i druge zatvorene i otvorene prostore, uključujući škole, stambene objekte, zdravstvene ustanove i radna mjesta; (b) informacije, komunikacije i druge usluge, uključujući elektroničke usluge i službe hitnih intervencija.
Osiguranje pristupačnosti ne isključuje primjenu razumne prilagodbe. Razumna prilagodba znači potrebne i odgovarajuće izmjene i prilagodbe koje ne nameću nerazmjeran ili neprimjeren teret, potrebne u konkretnom slučaju, kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom ravnopravno s drugim osobama uživaju i koriste sva ljudska prava i osnovne slobode. Ona je pojedinačna mjera prilagođena potrebama konkretne osobe.
Razumna prilagodba se mora osigurati od najranijeg uzrasta djeteta, odnosno od uključivanja djece s invaliditetom u predškolski odgoj i obrazovanje. Uskraćivanje razumne prilagodbe predstavlja diskriminaciju po osnovu invaliditeta i dijete može, posredstvom svojih roditelja/staratelja, tražiti zaštitu prava na sudu.
Dakle, dijete/učenik s invaliditetom ima pravo na podršku koja mu je potrebna, a ona podrazumijeva pristupačno školsko okruženje koje uključuje pristup odgojno-obrazovnoj ustanovi, prostorijama u zgradi, pristupačne nastavne materijale, resurse, među kojima su najvažniji kompetentni nastavnici i drugo pred/školsko osoblje, ali i komunikacijska pomagala, asistivne i informacijske tehnologije. Osiguravanje nematerijalnih prilagođavanja, kao što su: omogućavanje više vremena za određene aktivnosti i zadatke, smanjenje nivoa pozadinske buke, osjetljivost na senzorna opterećenja, različite metode vrijednovanja znanja ili zamjena elemenata nastavnog plana i programa sa drugim elementima, također trebaju biti uzeti u obzir.
Svako dijete/učenik treba individualni plan razumne prilagodbe koji je rezultat saradnje učenika, roditelja/staratelja i nastavnika, te drugih stručnjaka različitih profila. Vrsta i opseg prilagodbe ovise o karakteristikama i potrebama učenika, specifičnostima zadataka koji se očekuju od djeteta/učenika, karakteristikama okruženja i dostupnim resursima. Plan prilagodbe se kreira na temelju procjene prethodno navedenih elemenata za konkretnog učenika, a ne na osnovu medicinske dijagnoze.
S obzirom da dijete/učenik s invaliditetom može, na sebi svojstven način, iskazati svoje potrebe i da roditelj/staratelj najbolje poznaje svoje dijete, njegova sposobnosti, interesovanja i izazove s kojima se suočava u odgojno-obrazovnom procesu, neophodno ih je aktivno uključiti u proces identifikacije prepreka i kreiranje plana razumne prilagodbe
Prepreke u pred/školskom okruženju su različite prirode tako da se mogu podijeliti u nekoliko grupa: a) Arhitektonska prilagodba pred/školskog okruženja obuhvata: uklanjanje postojećih arhitektonskih prepreka u okruženju; fizičku prilagodbu radi lakše pristupačnosti prostora u kojem dijete/učenik s invaliditetom boravi tokom odgojno-obrazovnog procesa; ugradnju rampe, lifta, vertikalno-horizontalne podizne platforme, širokih vratnih okvira, proširenje hodnika, prilagodbu sanitarnih prostorija i slično. b) Komunikacijsko-informacijska prilagodba se odnosi na: a) Osiguranje i/ili prilagodbu opreme i sredstava kako bi dijete/učenik s invaliditetom mogao što samostalnije i bez puno napora izvršavati pred/školske obaveze/zadatke; osiguravanje dodatne rasvjete, slabijeg ili jačeg osvjetljenja, zvučne ili svjetlosne signalizacije, prikladnog računara, tastature ili miša; korištenje asistivne tehnologije, namještaja po mjeri, stolice s mogućnošću reguliranja visine i nagiba ili drugih specifičnih pomagala u zavisnosti od potreba samog djeteta/učenika; osiguravanje različitih oblika komunikacije u razredu, uvećani tisak, materijal i/ili predmete na znakovnom jeziku, Brajevo pismo i drugo. c) Prilagodba nastavnih sadržaja odnosi se na: razvijanje funkcionalnog znanja učenika; saradnju nastavnika više srodnih nastavnih predmeta u cilju kreiranja integriranih sadržaja; prilagodbu dokumenata u formatima koje učenici mogu čitati i razumjeti; različite načine na koje učenici mogu prezentirati svoje radove: pisanje priča, pjesama, vođenje dnevnika, portfolij, itd; osmišljavanje različitih načina provjere znanja, a ne samo pismenu i usmenu provjeru znanja. Dakle, važno je da su putevi dostizanja i dokazivanja postignuća odgojno-obrazovnih ishoda različiti.
Izradom Individualnog plana razumne prilagodbe, kao pisanog dokumenta, započinje proces primjene razumne prilagodbe i praćenje koje ima za cilj da ocijeni adekvatnost i uspješnost primjenjenih mjera prilagodbe i ukoliko je potrebno da pokument bude revidiran. Važno je znati da svaka promjena u obrazovnom sistemu, pa tako i uvođenje prava na pristupačnost i razumnu prilagodbu, zahtjeva promjene u zakonodavstvu, finansiranju, administraciji, projektiranju, isporučivanju usluga i nadzoru.
Znajući sve navedeno, Udruženje „Život sa Down sindromom Federacije Bosne i Hercegovine“ je apliciralo na poziv projektom pod nazivom Stvaranje pretpostavki za primjenu razumne prilagodbe za učenike s invaliditetom u inkluzivnom obrazovanju Kantona Sarajevo. Temeljni dio Projekta jeste kreiranje i pilotiranje programa iz oblasti pristupačnosti i razumne prilagodbe.
Program Primjena pristupačnosti i razumne prilagodbe u odgojno-obrazovnim ustanovama čini šest (6) tema:
- Dijete nosilac prava – pravo na pristupačnost i razumnu prilagodbu
- Razumijevanje razumne prilagodbe
- Kreiranje individualnog plana razumne prilagodbe
- Postupak razumne prilagodbe u skladu sa principima osobno usmjerenog pristupa i planiranja
- Građenje odnosa u kolektivu
- Uloga menadžmenta u pripremi i realizaciji razumne prilagodbe.
Sadržaji Programa će osigurati:
- unapređenje inkluzivnosti u osnovnim i srednjim školama,
- unapređenje kompetencija direktora i članova stručne službe škole, primarno pedagoga i psihologa,
- kontinuirano cjeloživotno obrazovanje,
- ostvarivanje pristupačnosti i razumne prilagodbe za svako dijete/osobu s invaliditetom u osnovnim i srednjim školama.
Ključne poruke koje su posebno istaknute u realizaciji Programa su:
- Dijete je pravni subjekt.
- Važna je zaštita najboljeg interesa djeteta s naglaskom na sudjelovanje djeteta u odlukama koje se na njega odnose.
- Ključno je prepoznavanje djece s invaliditetom kao osoba sposobnih za donošenje relevantnih odluka o svom životu.
- Obrazovanje nije koncept u kojem jedna veličina odgovara svima, ono se mora prilagoditi potrebama djeteta/učenika.
- Razumnim prilagođavanjem nastoji se postići individualna pravda u smislu osiguravanja nediskriminacije i jednakosti, uzimajući u obzir dostojanstvo, autonomiju i izbor pojedinca.
- Korištenje alata osobno usmjerenog planiranja, kao i umrežavanje sa svim dostupnim resursima, su nužni u procesu osiguranja razumne prilagodbe.
Projekat Stvaranje pretpostavki za primjenu razumne prilagodbe za učenike s invaliditetom u inkluzivnom obrazovanju Kantona Sarajevo je realiziran u saradnji sa Institutom za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, a podržano od strane Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.