Sarajevo 21.03.202. godina – Danas smo povodom obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom organizovali panel diskusiju pod nazivom „Sa nama, a ne za nas“.
Cilj panela bio je aktualizirati temu pravo na poslovnu sposobnost i javno razgovarati o izazovima i mogućim riješenjima za promjene kako bi se osiguralo da osobe s Down sindromom budu u mogućnosti da donose vlastite odluke i imaju kontrolu nad svojim životom kao i svi drugi.
Osobe s Down sindromom kojima je oduzeta poslovna sposobnost ne mogu ostvariti mnoga druga prava, pa i pravo na rad. Rad i zapošljavanje značajno određuju nivo zadovoljstva, stepen ispunjenosti osnovnih ljudskih potreba, ali i kvalitetu života u cjelini. Primarno, rad i zapošljavanje mladih s Down sindromom znači da je mlada osoba u situacijama stalnog učenja, vidljivosti u društvu, ostvarivanja prijateljstva, povećanja samopouzdanja i samopoštovanja. Nažalost, u Bosni i Hercegovini, osobe s Down sindromom još uvijek ne ostvaruju pravo na rad, kako zbog oduzete poslovne sposobnosti i nepoštivanja volje i preferencije osobe s Down sindromom, tako i zbog sistema zapošljavanja koji još uvijek ne prepoznaje razumno prilagođavanje radnog okruženja, ali i druge neophodne uslove i programe podrške u zapošljavanju.
Panel diskusiji su pisustvovali predstavnici Federalnog zavoda za zapošljavanje, Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, organizacija osoba s invaliditetom, Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Ureda za podršku studentima, Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo, te roditelja djece s Dowbn sindromom. Posebno smo ponosni što su panel diskusiju otvorili mladi s Down sindromom i na samom početku prisutne upoznali zašto je za njih posao važan.
Izlaganjem panelista i kroz aktivnu diskusiju učesnika, zaključi smo da je neophodno ovoj temi pristupiti multisektorski, da je neophodno preispitati institut oduzimanja poslovne sposobnosti osobama s invaliditetom, inicirati izmjene i dopune zakona koji onemogućavaju ostvarivanje osnovnih ljudskih prava; pozivati i uključivati sve relevantne partnere u procese redovitog dijaloga o politikama obrazovanja i zapošljavanja; kontinuirano informirati javnost, poslodavce, uključujući javni sektor, o mogućnostima i prednostima zapošljavanja osoba s invaliditetom suzbijajući stereotipe i predrasude; u radnom okruženju primijeniti principe univerzalne i razumne prilagodbe, te u procesu zapošljavanja i zadržavanja posla osobi s Down sindromom osigurati mentora i/ili radnog asistenta.
Primarno okruženje u kojem osoba s Down sindromom raste i razvija je porodica. Stoga, jačanje roditeljstva, osnaživanje sjelokupne porodice je osnovi zadatak sistema, što je bio i jedan od zaključaka panel diskusije.