U toku je realizacija projekta „Inkluzivno zapošljavanje osoba s intelektualnim invaliditetom“ čiji je cilj projekta jačanje specifičnih uslova za pristup tržištu rada i stvaranje ekonomskih prilika za žene i muškarce s intelektualnim invaliditetom kroz razvoj i pilotiranje inkluzivne usluge u sistemu posredovanja i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U partnerstvu sa Federalnim zavodom za zapošljavanje, a u okviru projekta „Inkluzivno zapošljavanje osoba s intelektualnim invaliditetom“, održali smo prvu trodnevnu obuku savjetodavaca iz službi za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona, Tuzlanskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona i Kantona Sarajevo.
Zahvaljujući kompetentnom trenerskom timu, savjetodavci su stekli znanje i vještine o principima invalidnosti, prevenciji diskriminacije na radnom mjestu, pravima osoba sa invaliditetom i zakonskim okvirom; preprekama koje mogu otežati inkluzivno zapošljavanje osoba sa intelektualnim invaliditetom i načinima njihovog uklanjanja; o načinima komunikacije sa osobama s Down sindromom i principima u radu sa njima. Savjetodavci će nakon završene obuke moći primjeniti tehnike izrade Individualnog tranzicijskog programa, što je i ključna tema ove obuke. Na koji način ohrabriti poslodavce da zaposle osobu s invaliditetom su vještine koje su polaznici stekli učeći o osnovnim pregovaračkim vještinama i vještinama uticanja.
Tokom tri dana druženja i rada, intenzivno se razmjenjivalo iskustvo u dosadašnjem radu savjetodavaca, što predstavlja još jedan način širenja njihovih kompetencija tj ličnog i profesionalnog razvoja u oblasti poštivanja prava osoba s invaliditetom.
Pravo na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom jedno je od temeljnih ljudskih prava i onemogućavanje realizacije tog prava svakako spada u kršenje prava i diskriminaciju (Vijeće Evrope, 2003). Rad i zapošljavanje značajno određuju nivo zadovoljstva, stepen ispunjenosti osnovnih ljudskih potreba, ali i kvalitetu života u cjelini. Primarno, rad i zapošljavanje mladih s Down sindromom znači da je mlada osoba u situacijama stalnog učenja, vidljivosti u društvu, ostvarivanja prijateljstva, povećanja samopouzdanja i samopoštovanja. Rad i zapošljavanje pružaju mogućnost za samostalnost, što je važan cilj svake osobe, pa tako i osobe sa Down sindromom. Osjećaj samostalnosti, lične i društvene odgovornosti, samopoštovanja, samopouzdanja, koji se gradi u radnom okruženju ima neprocjenjiv značaj na psihološkom, socijalnom i ekonomskom planu svake individue. U okolnostima otvorenog tržišta od osobe se očekuje proaktivno djelovanje i stalno učenje, što osigurava očuvanje kognitivnih funkcija. Stoga, važnost rada za mladu osobu s Down sindromom jeste primarno socijalni i zdravstveni aspekt.
Kada govorimo o osobama s Down sindromom, okvir za njihov rad i zapošljavanje čini pet osnovnih faktora:
- Porodica predstavlja temeljni sistem odgoja i obrazovanja i sponu u procesu pripreme za rad i zapošljavanje osoba s Down sindromom.
- Kvalitetno formalno i neformalno obrazovanje je osnovna pretpostavka za razvijanje kompetencija neophodnih za tržište rada i realizaciju radnih zadataka te osiguranje zapošljivosti.
- Zakonska regulativa predstavlja pretpostavku za ostvarivanje prava, pa tako i prava na rad i zapošljavanje.
- Sistem posredovanja je, također, neophodan faktor. Mladi s Down sindromom u bosanskohercegovačkom društvu nemaju jasan i održiv sistem podrške u tranziciji od škole do tržišta rada. Mrežu podrške trebaju činiti različiti subjekti i predstavljaju sponu između obrazovanja i tržišta rada.
- Prilagođeno radno okruženje pruža mogućnost za povećanje stope zaposlenih mladih s Down sindromom i zadržavanje posla, a podrazumijeva razumnu prilagodbu i univerzalni dizajn, pozitivne stavove poslodavaca, pripremljene i senzibilizirane radne kolege, mentorstvo, radnog asistenta i slično.
Projekat se bavi sistemom posredovanja jer upravo mladi s Down sindromom u bosanskohercegovačkom društvu nemaju jasan i održiv sistem podrške u tranziciji od škole do tržišta rada, pri čemu je nužno uspostaviti mrežu podrške različitih subjekata koji predstavljaju sponu između obrazovanja i tržišta rada.
Stoga, kroz proces tranzicije od škole do tržišta rada treba osigurati: informiranost i senzibilizacija poslodavaca, informiranost roditelja i osoba s Down sindromom o njihovim pravima u procesu rada i zapošljavanja, pružanje podrške porodicama u podizanju svjesnosti društva o značaju zapošljavanja osoba s Down sindromom i priznavanja statusa odrasle osobe, obuka osoba s Down sindromom s ciljem razumijevanja statusa zaposlene osobe, izrada tranzicijskih programa podrške kod zapošljavanja i ulaska u radno okruženje, podrška mentora i radnih asistenata tokom rada i zapošljavanja u skladu sa kapacitetima osobe i zahtjevima radnog mjesta (Zapošljavanje osoba s Down sindromom-izazovi i perspektive; ŽDSFBiH; 2019).
Kako bi osoba s Down sindromom bila zaposlena ili radno angažirana, neophodno je osigurati kvalitetnu tranziciju od škole do tržišta rada. Tranzicija je sastavni dio života svakog čovjeka. To je proces promjena koje nastaju pri prelasku iz jedne životne situacije u drugu, odnosno iz jednog stadija u drugi. Promjene su uvijek izvor stresa, jer traže adaptaciju na nove okolnosti. Tranzicije kod djece s Down sindrom se događaju vrlo intenzivno od početka njihovog života – od izlaska iz porodilišta do uključivanja u različite terapije i programe. Sve tranzicije traže prilagođavanje i usklađivanje na nivou djeteta i na nivou djetetove okoline.
Stoga, izrada individulanog tranzicijskog programa, kao alata u procesu rada i zapošljavanja osoba s Down sindromom je od velike važnosti. Svaki tranzicijski program je individualan i odnosi se na planiranje za konkretnu osobu. To znači da tranzicijski program mora biti baziran na metodologiji planiranja usmjerenog na osobu. Tranzicijski program je razvojni dokument, što znači da je promjenjiv i vremenski osjetljiv. Traje u zavisnosti od individualnih kapaciteta osobe i zahtjeva radnog mjesta, odnosno dok osoba s Down sindromom ne bude samostalna u obavljanju radnih zadataka ili ostvari prekvalifikaciju ili se procijeni da se kroz tranzicijski program potcjenjuje ili precjenjuje osoba s Down sindromom, pa je potrebno kreirati adekvatniji program.
Projekat podržava Vlada Švicarske.