Započeo je novi Interdisciplinarni stručni studij za pružanje administrativnih i gerontoloških usluga
Sarajevo, 08.10.2024.godine
U Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Zdravko Grebo, započeo je dvogodišnji Interdisciplinarni stručni studij za pružanje administrativnih i gerontoloških usluga. Ovo je program koji kombinuje naučna polja društvenih, medicinskih, humanističkih i umjetničkih nauka. Studij je osmišljen tako da omogući sticanje kompetencija koje su usklađene s potrebama tržišta rada u javnom i privatnom sektoru, kao i s potrebama za cjeloživotnim obrazovanjem. Cilj programa je pružiti obrazovanje koje će polaznicima omogućiti sticanje praktičnih i akademskih vještina potrebnih za rad u oblastima administrativnih i gerontoloških usluga. Program je posebno prilagođen potrebama tržišta rada, s fokusom na povećanje zapošljivosti osoba s intelektualnim teškoćama nakon završetka studija.
Specifični ciljevi studija:
- unapređenje komunikacijskih vještina na maternjem jeziku s posebnim naglaskom na interpersonalnu komunikaciju i komunikaciju na radnom mjestu,
- razvijanje i unapređenje komunikacijskih vještina na stranom jeziku (engleski jezik),
- unapređenje općih i specifičnih digitalnih kompetencija,
- primjena osnovnih znanja iz oblasti matematičke pismenosti, nauke i tehnologije,
- razvijanje poduzetničkih vještina,
- unapređenje kreativnog izražavanja,
- primjena tehnika aktivnog traženja posla
- razvijene specifične kompetencije u odnosu na biranu oblast.
Po završetku studija, studentima se izdaje diploma Univerziteta u Sarajevu sa stručnim zvanjem:
- Stručni saradnik/Stručna saradnica – Asistent/Asistentica u administraciji ili
- Stručni saradnik/Stručna saradnica – Gerontološki suportivni njegovatelj/njegovateljica, uskladu sa biranim izbornim predmetima.
Program je nastao kao rezultat višegodišnje saradnje Udruženja Život sa Down sindromom Federacije Bosne i Hercegovine i Ureda za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu. Saradnja predstavlja nastavak borbe Udruženja i zagovaranja za inkluzivno obrazovanje osoba s Down sindromom na visokoškolskim ustanovama, temeljem Člana 24. UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 2010. godine i rezultata istraživanja sličnih praksi u svijetu. Države potpisnice Konvencije moraju osigurati poštivanje prava osoba s invaliditetom na inkluzivno obrazovanje na svim nivoima, što uključuje predškolski, osnovnoškolski, srednjoškolski odgoj i obrazovanje, te visokoškolsko obrazovanje, stručno usavršavanje i cjeloživotno učenje, kao i izvanškolske i društvene aktivnosti, za sve, uključujući učenike i studente s invaliditetom, bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti.
Opšti komentar člana 24. UN Konvencije prepoznaje da su pojedine grupe izložene većem riziku od isključivanja u obrazovanju od ostalih, npr. osobe s intelektualnim teškoćama ili višestrukim invaliditetom i da je posebno važno uložiti dodatne napore da se upravo grupe u riziku od isključivanja uključe u obrazovne i druge procese. Stoga, mogućnost studiranja, odnosno nastavka školovanja na visokoškolskoj ustanovi može osigurati napredak u učenju osobe, ali isto tako i njen društveni razvoj, čime se smanjuje mogućnost diskriminacije.
Da bi akademska zajednica to i osigurala, potrebno je kvalitetno obrazovanje razumjeti, prvenstveno, kao ljudsko pravo svih (uključujući osobe s invaliditetom), kao dobrobit svih, poštujući dignitet i autonomiju, a uzimajući u obzir potrebe pojedinaca i njihove sposobnosti učinkovitog uključivanja i davanja doprinosa društvu. U tom smislu, potrebno je sa svakim studentom razviti individualne tranzicijske programe primjenom metodologije planiranja usmjerenom na osobu. Učinkovitost konkretne tranzicije, naravno, zavisi i od partnerskih odnosa i komunikacije između svih faktora koji su uključeni u ovaj proces.
Istrajužujući prakse u svijetu (Austrija, Portugal, SAD, Chile, Indonezija, Australija, Irska), zaključili smo da je i za ove razvijene države bio veliki izazov otvoriti mogućnost studiranja mladih s intelektualnim teškoćama, tako da i pokretanje studijskog programa u Bosni i Hercegovini bio izazov. U svemu tome, važno je bilo razumjeti i usaglasiti i kroz studijski program ciljeve ovih programa: 1) prvi cilj je inkluzija koja omogućava studentima s invaliditetom da prolaze kroz proces studiranja kao i ostali studenti; 2) drugi cilj se odnosi na osposobljavanje studenata, sticanje i usavršavanje akademskih, radnih i životnih vještina i 3) treći cilj je zapošljavanje studenata.
Analizirajući druge podatke, ističe se da je uspješno studiranje mladih s intelektualnim teškoćama na svjetskim univerzitetima rezultat ostvarivanja četiri ključna uslova: raspoloživost, pristupačnost, prihvatljivost i prilagodljivost, koja su prepoznata i članom 24. UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
Raspoloživost znači da javne i privatne obrazovne ustanove i programi moraju biti raspoloživi u dovoljnom obimu i biti odgovarajuće kvalitete za osobe s invaliditetom.
Pristupačnost se odnosi na to da obrazovne ustanove i programi moraju biti pristupačni svima, bez diskriminacije, uključujući zgrade, informacijske i komunikacijske alate, plan i program, obrazovne materijale, nastavne metode, vrednovanje znanja i jezik, kao i usluge podrške. Pristupačnost se temelji na skupu standarda koji se provode postepeno.
Prihvatljivost znači da se pri planiranju i realizaciji svih prostora obrazovne institucije, proizvoda i usluga uzmu u obzir i uvaže zahtjevi, kultura i jezik osoba s invaliditetom.
Prilagodljivost, kao jedan od najvažnijih uslova, podrazumijeva pristup podučavanju i učenju koji se sastoji od niza preporuka kojima se nastavnom osoblju daje struktura za stvaranje prilagodljivog okruženja za učenje, uz uvažavanje različitih potreba svih učenika. Ovdje je riječ o razumnoj prilagodbi (Član 24. UN Konvencije) koja se odnosi na pojedinca i nadopunjuje opću pristupačnost. Prilagodljivost uvažava činjenicu da svaka osoba uči na jedinstveni način i u skladu s tim neophodno je voditi računa o različitim načinima učenja, postavljanju očekivanja za sve osobe, osnaživanju nastavnog osoblja u smislu važnosti usavršavanja vlastitog načina podučavanja sa akcentom na obrazovne ishode za sve, uključujući osobe s invaliditetom. Umjesto standardiziranih načina provjere znanja, potrebno je omogućiti fleksibilne provjere znanja pri čemu se priznaje individualni napredak. Prilagodba može uključivati: uvođenje različitih oblika komunikacije unutar učionice; povećanje slova, materijala i/ili znakova ili dijeljenje nastavnih listića u alternativnom formatu; osiguranje osobe koja zapisuje bilješke ili tumača za znakovni jezik ili omogućavanje korištenja asistivne tehnologije u učenju i kod provjera znanja, itd. Također, treba uzeti u obzir osiguranje nematerijalnih uvjeta, poput dodatnog vremena, smanjenja buke u pozadini, upotrebu različitih metoda provjere znanja, itd. Prilagodljovost, također, podrazumijeva osiguranje sistema podrške kako bi osobe s invaliditetom u potpunosti ostvarile svoj puni potencijal. Sistem podrške obuhvata pripremljeno i umreženo nastavno osoblje i druge stručne saradnike, te mogućnost ostvarivanja stipendija i drugih finansijskih olakšica. Podrška treba biti personalizirana i pružena direktno osobi s invaliditetom. Zato je jako važno procijeniti potrebe osobe te na osnovu te procjene odrediti oblik podrške, uključujući osiguranje pomoćnih kompenzacijskih alata, specifičnih materijala za učenje u pristupačnom formatu, načine i sredstva komunikacije, komunikacijske alate i asistivnu tehnologiju. Podrška, također, obuhvata i kvalificiranog asistenta za pomoć pri učenju za jednu ili više osoba, ovisno od njegovih/njenih potreba.
U kreiranju dvogodišnjeg Interdisciplinarnog stručnog studija za pružanje administrativnih i gerontoloških usluga uspjela su se osigurati sva četiri navedena uslova.
Prvoj generaciji studenata želimo uspješno studiranje i sve ono što studentski život nosi sa sobom.